Petak, 12 Decembar 2008
Ulična nauka
Science, scienza, episteme, Wissenschaft... Nauka! Od ove godine se uz Britaniju, Italiju, Grčku, Nemačku i još 34 Evropske zemlje našla i Srbija. Domaći festival nauke je postao član EUSCEA -a (European Science Events Association). U nastavku čitajte kako Peter Rebernik, generalni sekretar ove organizacije iz Beča, doživljava našu publiku i zbog čega voli svoj posao.
U malom amfiteatru muzeja „25. maj“ sedelo se i na podu. Interesantan naslov predavanja „Ulična nauka“, privukao je i alhemičare, biologe, astronome i ostale učesnike festivala koji su, na kratko, šmugnuli sa svojih pultova gde su čitavog dana izvodili eksperimente za festivalsku publiku.
Nisu se prevarili u proceni jer je u narednih sat vremena simpatični stariji gospodin, Peter Rebernik, otkrivao na koji način širi ljubav prema nauci Evropom. Posle prezentacije je, sa istim entuzijazmom, pristao da razgovara sa mnom.
Na koji način promovišete nauku?
Peter: Naša ideja je da približimo nauku „običnim“ ljudima, da pokažemo kako je lepa i zanimljiva. Razbijemo zablude da je dosadna i da se za nju interesuju samo čudaci. Zato za organizaciju festivala i ostalih događaja na kojima promovišemo nauku biramo najneverovatnije lokacije: tržne centre, gradske trgove, crkve, muzeje, parkove, plaže... Ne organizujemo samo klasična predavanja, već se trudimo da ostvarimo interakciju sa publikom kroz diskusije, igre, radionice, pozorišne predstave, naučne kampove. Putujemo po čitavoj Evropi sa timom izvanrednih ljudi koji su zaljubljeni u svoj posao. Ponekad angažujemo i glumce, ali uglavnom čitav posao izvode i organizuju naučnici, studenti i đaci.
Koliko se dugo bavite ovim poslom?

Peter: Počeo sam 2000. godine. Pre toga sam, pošto sam završio elektroniku u Beču, radio kao profesor istraživač na univerzitetu. Jedno vreme sam bio direktor Muzeja tehnike, a kasnije i privatnog muzeja KunstHausWien . Uz to sam pet puta organizovao „ScienceWeek @ Austria“, tako da su poslu kojim se bavim danas prethodile godine iskustva.
Šta sve obuhvata vaš posao?
Peter: Radim 65 sati nedeljno, za to vreme obavljam mnogo različitih aktivnosti, to je ono što ovaj posao čini zanimljivim. Uglavnom organzujem i motivišem ljude. Posebno kada je neki festival nov, kao kod vas, važno je pružiti podršku i pomoći da nešto tako zaživi. Drugi veliki deo mog posla je nalaženje sponzora. Treba ih ubediti u veličinu i važnost onoga što radimo.
Kako Vam se dopada publika u Srbiji?
Peter: Oduševilo me je interesovanje za jednu ovakvu manifestaciju. Ljudi su kulturni i zainteresovani, imaju puno pitanja i to je ono što me najviše raduje. Jedini veliki problem koji vi ovde imate je novac. Treba obezbediti mnog više novca za ove mlade ljude koji organizuju festival.
Festival iz ugla posetilaca
Generalni utisak festivala je da su optičke varke, alhemičarski eksperimenti, poistovećivanje sa glumcima serije CSI i još mnogo drugih zanimljivosti koje su se odigravale u hodnicima muzeja ipak bile primerenije mlađoj publici koja je i bila brojnija.
Moju pažnju je privukla usamljena soba sa eksponatima Muzeja nauke i tehnike. Velike aritmetičke jedninice, kompjuteri iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka strane i domaće proizvodnje, čamili su sami sa nešto oskudnog teksta koji ih opisuje. Ovim zapažanjem završavam priču i pozivam vas da se prijavite do maja sledeće godine i uveselite sledeći Festival nauke interaktivnom predstavom iz naše oblasti.
Komentari
Pošalji novi komentar








